Kako napraviti dobru prezentaciju

Uvek me iznenadi i porazi činjenica da samo mali broj ljudi zna da održi dobro predavanje. Za nas naučnike dobro predavanje je obično Ahilova peta. „Ludi naučnici“ su toliko zaluđeni svojom naukom da kada je prezentuju na naučnim konferencijama ili u javnosti ta njihova prezentacija je često vrlo zbunjujuća, naizgled dosadna a po nekad čak i zastrašujuća. Međutim, postoje neka opšta pravila, koja, ako biste ih primenili, bi učinila čudo od vaše prezentacije. Ova pravila se mogu primeniti na bilo kakav tip prezentacije, bilo da je u pitanju neko naučno predavanje, nastavno predavanje, neka marketinška, poslovna prezentacija, ma bilo šta, bez obzira na veličinu publike. Postoje ljudi (na žalost, ne kod nas) čiji je posao da vas obuče, da vam pokažu kako da održite dobru prezentaciju. Odmah ću vam reći – ja nisam jedna od tih ljudi. Ja sam samo neko ko je ovu „veštinu“ naučio iz iskustva. No bez obzira na to, garantujem vam, da ako isprobate da primenite ove trikove na vašoj prezentaciji, videćete da će vam pomoći. Tako da, bez daljeg odlaganja, predstavljam vam

 

MOJIH 10 PREZENTERSKIH ZAPOVESTI

1.Upoznajte publiku

Ovo izgleda tako jednostavno ali je najbitnija stvar koju možete da uradite za vaše predavanje da bi ono bilo dobro. Čak i pre no što prihvatite da održite neko predavanje/prezentaciju raspitajte se o strukturi publike. Da li će vaša publika biti prevashodno mladi? Ili možda stariji ljudi? Hoće biti dobro obrazovani? Načitani? Materijalno dobro stojeći? Nekada će vam možda biti od važnosti i informacija koje su nacionalnosti, religije. Naravno, ne treba vam svaka ova informacija svaki put. Vi odlučite koja osobina publike je najbitnija za vaše predavanje, da bi ono bilo dobro prihvaćeno. Vi odlučite ko vam je ciljna grupa u odnosu na temu vašeg predavanja. Na primer, ja kad držim popularno predavanje, ako ga držim đacima neke srednje škole, potrudiću se da koristim više slenga u svom govoru, da spominjem i pravim analogije sa stvarimo koje su im bliske – sa nekom popularnom muzikom, poznatim ličnostima i sl. S drzge strane, ako držim popularno predavanje u nekom gradskom kulturnom centru gde u glavnom dolaze stariji, bolje obrazovani građani i penzioneri, potrudiću se da se izražavam malo suptilnije, da zvučim ozbiljnije, i neću se toliko truditi da animiram publiku kao što to moram da radim ako mi publiku većinom čine tinejdžeri. Dakle, vi sami odlučite koja informacija o publici vam je bitna za vašu prezentaciju i prilagodite se tome. Po nekada, pogotovo kada držite jednu te istu prezentaciju više puta, različitim publikama, najlakše je održati potpuno identičnu prezentaciju svaki put. Međutim, čak i kada je publika skoro ista po strukturi (na pr. šrednjoškolci u različitim školama) ljudi jednostavno vole da vide personalizovanu prezentaciju, da vide da je prezentacija napravljena baš za njih lično. Na pr. kada držim predavanje o galaksijama, i kada pokažem sliku Mlečnog puta, naše galaksije, uvek strelicom označim gde se tu u galaksiji nalazi Sunce tj. gde se mi nalazimo. Međutim, umesto da tu gde je strelica napišem samo „Sunce“ ili „Zemlja“ ja napišem ime grada ili institucije u kojoj držim to predavanje, i prosto je neverovatno kolko nešto tako jednostavno, tako mala personalizacija, može da napravi razliku u tome da li će se publici svideti predavanje ili neće.

2. Budite svoji

Znam da ova tačka zvuči ko da protivreči tački br. 1, ali nije tako. Kako god da izmenite vašu prezentaciju da biste i nju i sebe prilagodili publici, na kraju krajeva, želite da ostanete svoji. To je ono što će uliti poverenje vašoj publici . Poslednje što želite kad držite neku prezentaciju je da vam publika ne veruje. A kada vam publika neće verovati? Kad nanjuše lošu glumu. Ako se suviše trudite da budete nešto što niste, tokom izlaganja vaše prezentacije, to će ličiti na lošu glumu (osim ako ste Roberd de Niro), a loša gluma prilikom prezentacije kada pokušavate da „prodate“ publici vašu ideju, vašu priču, vodi u neuspeh. Znači, bez obzira na sve, ne želite da izgledate neprirodno. Dve sitnice koje će vam pomoći da ne izgledate neprirodno i ne počenete loše da glumatate tokom prezentacije je: nosite (prilagođenu ali) udobnu odeću i verujte u to što izgovarate (osim ako ste advokat ili političar ;))

3. Budite publika

Prvi i osnovni korak do dobre prezentacije je da se stavite na mesto publike. Dakle, napravite prezentaciju za sebe, kakvu biste vi voleli da vidite, koja bi vama samim bila zanimljiva, zabavna, jasna i šta god već pokušavate da postignete. Nikako nemojte da napravite prezentaciju koja bi i vas same uspavala. I zapamtite, ako vam nije interesantno ni zabavno već dok pišete i pravite vašu prezentaciju, dok je isprobavate i držite, onda bi verovatno bilo dobro da je malo prepravite.

4.Vežbati, vežbati i samo vežbati

Jednostavno. Verujte mi, zaista ne želite da izgovorite vašu prezentaciju prvi put baš pred ciljnom publikom. Pre toga morate je malo provežbati. Na primer, svaki put kad završim sa pisanjem nekog predavanja/prezentacije čini mi se da je dobra i kompletna i obično sam dosta zadovoljna s tim kako je napisana. Međutim, tek kad je probam po prvi put, na glas, od početnog „Dobro veče“ pa do „Hvala na pažnji“ shvatim da ipak nije tako savršena kako što sam mislila, da tu ipak ima još nešto da se doradi, neki prelaz da se ispegla, priča malo bolje da se poveže i sl. dakle, tek kad probate vašu prezentaciju vidite kolko je dobro napisana. Međutim, ne želite previše da je uvežbate do te mere da počnete čitave fraze i rečenice da pamtite na pamet. Jer u tom slučaju, ako se stvari nauče na pamet, sve počinje da zvuči kao loša gluma, a loša gluma vodi nepoverenju publike. Osim ako patite od treme. U tom slučaju, OK je i čak i pomaže, da prvih nekoliko uvodnih rečenica naučite na pamet, jer ako ne morate da brinete o tome kako ćete početi to će vas opustiti za ostatak vaše prezentacije, dok se trema ne smiri.

5.Uvod – razrada – zaključak

U svakom trenutku tokom prezentacije publika mora da zna što su tu, kuda idu i gde se trenutno nalaze. To je osnov tečne, glatke i jasne prezentacije. Da biste to postigli, dobra prezentacije mora da ima, kao što su nas učili u školi da pišemo sastave, uvod, razradu i zaključak. Dakle, ne želite da vaša prezentacija izgleda ko film Dejvida Linča gde je publika totalno izgubljena u prostoru i  vremenu. Poslednje što želite je da zbunite publiku. Prvo, objasnite publici zašto su tu. Dajte im razlog zašto je tema o kojoj pričate bitna, ne samo vama neg i njima. Sledeće što treba da uradite je da objasnite šta je cilj prezentacije i izložite plan o tome kako ćete ih voditi do tog cilja. Dalje, postavite temelje priče – objasnite publici sve bitne stvari, reči, detalje s kojima moraju biti upoznati da bi mogli razumeti onaj glavni deo vašeg predavanja/prezentacije, i tek onda pređite na razradu priče gde objašnjavate procedure i metode i šta ste već koristili da biste došli do zaključka. Konačno sledi suština cele vaše prezentacije – zaključak, rezultat, poenta cele priče, gde pokušajte taj deo da naglasite, da bi bilo apsolutno jasno da je to baš suština vaše priče. Na kraju, završite vašu prezentaciju glatko i postupno sa možda nekim rezimiranjem i sl, a ne da samo odsečete vašu prezentaciju bez glatkog kraja jer to iznervira publiku.

6.Ključne reči

Postarajte se da znate šta su ključne reči vaše prezentacije. Tokom svake prezentacije puno reči se izgovori, puno slajdova se pokaže, puno demonstracija se izvede, što je sve, u principu previše informacija. Ako održite dobru prezentaciju, većina publike će moći sutra dan da je prepriča. Nedelju dana kasnije, većina publike će se sećati samo delova vaše prezentacije ali će znati šta je bila poenta. Godinu dana kasnije … ako uspeju da u 3 reči sumiraju suštinu priče, tada možete reći da vaša prezentacije zaista jeste bila uspešna. E baš te 3 reči, to su te ključne reči – nešto što će se ljudima urezati u sećanje. Dakle, želite da razložite vašu prezentaciju na ključne reči. Najlakši način to da učinite je da pokušate sebi da sažmete vašu prezentaciju u svega nekoliko reči. Jednom kad ste odlučili šta su vam ključne reči, ostaje vam samo da ih ponavljate i naglašavate tokom prezentacije što više možete jer samo dovoljnim ponavjanjem će se one urezati publici u pamćenje.

7.Ne preterujte

Ne želite da preterate sa informacijama. Znam da, pogotovo kada izlažete nešto na čemu ste sami radili, u šta ste uložili ogroman trud, je teško ograničiti se na malo reči, jer jednostavno želite da podelite sa publikom sve detalje vašeg mukotrpnog rada. Ali nemojte to raditi. Publika ne mora da čuje i zna baš sve detalje čitavog procesa vašeg rada tokom prezentacije (osim ako je prezentacija baš o tome). Dovoljno je samo da razumeju ideju, steknu generalnu sliku u tome, i zapamte suštinu/zaključak. Sve drugo, što nije od suštinske važnosti, a što ipak želite da kažete, sačuvajte za kraj, ostavite u vidu pomoćnih slajdova za slučaj da vas neko pita nešto o tome na kraju prezentacije. Kad pričamo o preterivanju, takođe ne želite da preterate sa slajdovima (ako se radi o Power Point prezentaciji i sl.). Neko generalno pravilo je 1 slajd po minuti – dakle ako drzite 20-min prezentaciju nemojte imati više od 20 slajdova (ukupno, sa sve naslovnim slajdom). Takođe, ne želite da preterate sa tekstom na slajdovima jer ako imate suviše teksta publici će biti jako teško da sve to čitaju a u isto vreme slušaju šta pričate. I na kraju, ako ste naučnik il neko ko se bavi prirodnim, fundamentalnim naukama, molim vas, molim vas, pokušajte da ne preterujete sa jednačinama – pokažite samo one jednačine koje su zaista bitne a sve ostale izostavite (ili ostavite samo kao „backup“ koji ćete izvući po potrebi) ili bar pojednostavite.

8.ŠTA a ne KAKO

Nekada, sa svim ovim lepim efektima koji postoje u na pr. Power Point-u, može se desiti da KAKO kidnapuje ŠTA. Ono što mislim pod tim je da, ako koristite suviše Power Point različitih animacija, padajućih slova, dinamičnih prelaza među slajdovima, to sve može da odvuče pažnju publike sa teme o kojoj pričate, i prebaci čitavu pažnju na sam dizajn prezentacije. Na pr. ako koristite kao pozadinu slajda neku lepu ali tamnu sliku, to obično nije dobra ideja jer je tada tekst slabije čitljiv. Ne želite da „lepota“ prezentacije bude na uštrb samoj suštini prezentacije. Dakle, nemojte preterivati sa kozmetičkim ulepšavanjem vaše prezentacije.

9.Pogled u publiku

Vrlo jednostavno a pravi veliku razliku. Ako redovno tokom vaše prezentacije bacate pogled u publiku, nasumično pogledate ljude u oči, to će vas učiniti uverljivijim, publika će vam više verovati, izgledaćete prijatnije i pristupačnije, što će vašu prezentaciju učiniti uspešnijom. Osim ako naravno ne uputite pogled u Džek Nikolson „Here’s Johnny“ stilu.

10.Vreme je isteklo!

Na kraju, bitno je reći da ništa toliko ne iznervira publiku kao predavač koji pretera sa vremenom. Možete održati brilijantnu prezentaciju, ali ako suviše otegnete, i probijete termin koji vam je namenjen, bar neko u publici će ostati iznerviran time, a poslednje što želite je da zadnji utisak koji publika ponese sa vašeg predavanja bude iznerviranost. Dakle, izuzetno je bitno da poštujete i svoje vreme i vreme publike.

I to je to. Mojih 10 prezenterskih zapovesti. Sve ovo je vrlo intuitivno i očigledno, potpuno je druga priča kad se treba pridržavati ovih malih pravila. No, bez obzira, nadam se da će bar nekom ovo koristiti i da će bar neko ovo isprobati na svojoj prezentaciji. Verujte mi, iznenadićete se kolika će biti razlika.

Ukoliko vam je potreban dodatan trening o pravljenju i držanju prezentacija kontaktirajte me.

8 thoughts on “Kako napraviti dobru prezentaciju

  1. Tanja

    Evo ja spremam odbranu magistarskog i oko 20 ljudi ce doci na odbranu (radi mene da,me ispostuju cisto sumnjam da ih bas ineteresuje rad kretanje dionica na trzistu kapitala bih).Profesor od struke .Treba da spojim struku i da malo ljudima priblizim i ucinim zanimljivim sto sam radila.Kako.Koliko to treba da traje.Hvala.

    Reply
  2. Viktorija

    Poštovana profesorka,
    Tekst koji ste napiasli je zaista veoma koristan. Međutim, postoje dve stvari koje mi se nisu dopale u ovoj vašoj prezentaciji iskustva, a to su nedoslednost i nekoristan humor.
    Što se tiče prve, to jest nedoslednosti, citiraću vas. Na početku pišete “Postoje ljudi (na žalost, ne kod nas) čiji je posao da vas obuče, da vam pokažu kako da održite dobru prezentaciju. Odmah ću vam reći – ja nisam jedna od tih ljudi.”, a potom tekst završavate rečenicom : “Ukoliko vam je potreban dodatan trening o pravljenju i držanju prezentacija kontaktirajte me.” ???
    Druga je vaš pokušaj da poređenjem poznatih ličnosti i profesija (Robert de Niro, Džek Nikolson, Dejvid Linč, advokati, političari) ovoj priči date malo opušteniji ton putem humora. Nekorisno i bespotrebno. Obzirom da ovo nije savet samo za srednjoškolce već i širu populaciju, većini možete izgledati neozbiljno.
    I za kraj bih se osvrnula ponovo na početak i dodala samo još ovo: potrudite se da u svojim tekstovima namenjenim širem auditorijumu koristite manje poštapalica i fraza poput: OK, glumatati, izgubljeni u prostoru i vremenu i slično. Umesto pomenutih, postoje lepše i kulturnije reči, kao što su : u redu, glumiti, zbunjeni – reči koje profilu vašeg ranga bolje pristaju.

    Reply
    1. Željka

      Pa recimo da je i sve ovo navedeno istina ipak “dobronenamjernost” i negativna vibra izbija iz vaših komentara, pa zbog toga zaključujem da ih poštovana profesorka može ladno preskočit. Meni je tekst super. Srdačan pozdrav!

      Reply
      1. nikola

        gresis zeljka, moze da zvuci da zeli da joj umanji vrednost, ali prema mom misljenju sve je na mestu. Ovo navedeno je istina, nepotrebno je reci “pa recimo da je i sve ovo navedeno ipak istina”. Nema tu “dobronenamernosti ni negativnih vibra”. Ovom komentaru bi trebala najvise da posveti paznju.

        Reply
    2. BIljana

      Ne poznajme niti profesorku niti Viktoriju ali se potpuno slažem sa Viktorijom.
      Komentar za to da li kod nas postoje ili ne postoje edukatori za održavanje prezentacija nepotreban, jer se sve može naći na netu, ako ne na srpskom onda na engleskom. (i možda se neko u međuvremenu pojavi pa će onda ta informacija biti bajata).
      Pošto ne pratim rad glumaca i svih tih navedenih ličnosti, uopšte nisam skapirala šta je profesorka želela da kaže.
      Takođe se slažem da jednom naučnom radniku u pisanoj komunikaciji ne pristaju poštapalice.
      Inače tekst prilično koristan mada sam ja guglala i pokušavala da nađem savete za online prezentaciju, nešto kao webinar ali da publici mogu i da pokazujem prezentaciju, ekran računara, crtam, pišem, … 🙂

      Reply

Leave a Reply to ivana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *